Do site posetiteli na blogot

 

Ve zamoluvam za razbiranje dokolku vašiot cenet komentar ne možete da go vidite poveke na blogot…
Nekolku pati se sluči da snema komentari, od tehnički pričini, zaradi konekcijata so fb…
Kako, zošto, ne znaeme, no se slučuva…
Kolku što vi e poznato, dosega ne sum brišela nikogaš komentari nitu na mojot profil, osven so vulgarna sodržina…

Na blogot, vašite komentari se dobredojdeni!
So niv doprinesuvate, direktno na sekoj recept da bide doobjasneto mnogu raboti!
Žalam i se čuvstvuvam nemokna, no važno mi e da znaete deka ne e do nas!
Srdečni pozdravi i srekni praznici

Badnikova trpeza-predlog

 

Badnik pomina, no predlogot ke vi se najde sekogaš koga ke vi pritrebaat recepti za nekoi naši, makedonski jadenja.
Se potrudiv da podgotvam nešto tipično od mojata Strumica, taka pravam cel život…
Trebalo, ne trebalo, seta toa ima potreba od nekoj red, sekako, no od druga strana, ne može lesno da se napušti tradicijata vo religijata.
A vo tugina, da ja slediš tradicijata, znae da bide složeno 🙂
Ne znaeš koe brašno e dobro, šekerot e poinakov, zejtinot isto, krap nema, milion raboti nema…
A tek gravot i orizot, piperkite, zelkata, sé izleguva poinaku, nema vrska so ona što si go znaeš, nemaš sostojki, začini…
Ne se žalam, samo sakam da naglasam deka da si ja teraš tradicijata vo tugina, onaka so duša, bara mnogu dodatni napori i dokolku nešto ne e kako treba, da znaete deka ne e do nas 🙂
Bitna e namerata, želbata, trudot, neli?
A na sé što se pravi so ljubov i greškite mu se prosteni…
Zatoa, greški nema, dragi moi, ako ste napravile so ljubov, ne se sekirajte, site pravime greški, no ljubovta seto toa go pokriva kako najubav začin…

Kaj nas sekogaš se pravi presnoto lepče, so soda bikarbona, tenko, ne se ukrasuva mnogu, osven krst.
Vnatre e paričkata. Za sreka.
Potoa grav, riba, posna sarma so oriz, praz i orevi, zelnik, banica, salata od praz i maslinki, salata kisela zelka, turšija, tikva pečena, kompot ili ušav, zerde ili posen sutlijaš, sarlii-baklava.
Taka bilo odsekogaš i taka sme si naučeni da pravime, e samo tikva ne napraviv…
Vo nedostatok na vistinska zimnica, zašto ovde nemame takvi uslovi, sega gi pravam i makalata plus, iako ne se od moeto podnebje, prekrasni salati koi stanaa del od našata kujna, otkako gi čitame na Internet.
Suvite piperki isto taka, gi “eksploatiram” mnogu, koga gi imam, pa gi polnev so oriz, so grav…
Ovaa godina se potrudiv da napravam i prilepski sarmički, pokraj strumičkite 🙂

Koga nie imame Badnik, mojot soprug ima Epiphanie, što e isto taka hristijanski praznik.
Taa večer tie go baraat Kralot ili Kralicata vo specijalna slatka, lisnata pita, koja se prodava, no ovaa godina si napravivme sami, posna, i kako i sekogaš, zaednički si gi dočekavme Badnik i Epiphanie.

Vašite trpezi sigurno ve otslikuvaat vas i vašata tradicija, vašite običai…

Trpezata e ona što vsušnost go imame doma, domakinski podgotveno, ništo da ne se frla, sé da se iskoristi, da bide što poraznovrsno, a sepak da ima duh na skromnost, kakov što bil Isus.

Podelete ja vašata trpeza so nekogo, pravete go toa sekogaš koga možete.
A tolku mnogu deca gladuvaat…

Mojata najgolema želba e da nema gladni deca, nikogaš!
Neka vašite trpezi bidat simbol na darežlivost, humanost, skromnost, a bogatstvo vo dušata!
I pred sé, simbol na LJUBOVTA VO VAŠITE SRCA!

HRISTOS SE RODI!

Продолжи со читање “Badnikova trpeza-predlog”

Božiken ruček-predlog

Za Božik voobičaeno podgotvuvame svečen ruček, mladite odat kaj postarite na čestito, majkičkite i babičkite, tatkovcite i dedovcite so radost prigotvuvaat za decata koi veke oformile svoi semejstva i ne živeat so niv…
I koga se nema, Makedoncite umeat da napravat trpeza, čudno, no taka e…
Mi se kinelo srceto koga sum bila prisutna da čestitam nekoj praznik, a znam deka lugeto imaat teška maka, teška kriza…
Go pamtam sekoj niven grč, zašto na sekoj od nas vo životot može da mu se sluči toa…
I ke go pamtam dodeka sum živa tekstot na eden golem čovek koj preubavo raskažuva…
Rasažuva za godinite koga se nemalo…Godinite na grč na liceto, no i grč na stomakot…A gosti došle…
I togaš, togaš se vadi starata kutija za konduri, polna so spomeni i se gledaat sliki, stari sliki…
Togaš site zaboravaat na nemanjeto koe ne se zaborava…
Na ovoj preubav tekst jas bi dodala, ne se stegajte ako se nema, najadete go gostinot so mil zbor, so topla nasmevka, iako e mnogu teško…Sekoj mil gostin ke go pamti vašiot mil zbor, lepče i solče i milata atmosfera…

Vo toj kontekst bi sakala da skrenam vnimanie da se iskorsti toa što ostanalo od Badnikot, da mu se dade nova forma, nov vkus…Sekogaš ke napomenuvam da ne se frla hranata.
Dajte ja, podarete ja!

Ili transformirajte ja i ke imate nov ruček.

Mesoto nekako tradicionalno go podgotvuvame za Božik, no vo sekoe semejstvo e različno…
Majka mi najčesto polneše pile, so oriz i điger, preubavo e…
Mnogumina ne go znaat toj star strumički recept, koj uspeav da go “voskresnam” i mnogu mi e milo što im se dopadna i na vrednicite na Coolinarika.

Predlogot e za svinski rolat so slivi i ruzmarin i obaveznata moča. A pogolemi pečurki polnevme so makala. Da, makalata se odličen fil za pečeni pečurki, ostana dovolno, pa eve ideja…
Ova e samo eden predlog, biten e načinot koj sakam sekogaš da go imate na um. Koga ke go otvorite frižiderot i go vidite jadenjeto od včera, vednaš preispitajte se što bi odelo najmnogu, jajce, kaškaval, potpečete go i ke imate nov ruček za kratko vreme.
Ke sleduvaat recepti za sekoe jadenje posebno…

Продолжи со читање “Božiken ruček-predlog”

Na mojata Iva

25 januari 2017

Denes trebaše da ti se raduvame…

Beše zima kako ovaa, januari 1985 godina…
Mojata najsrekna godina…
Januari, mojot najsreken mesec…
25 januari, mojot nasjreken den..
Tvojot rodenden, majkino!

Te nosev tebe, najmilo, dete na ljubovta si, najsakano dete…

Bev rečisi anoreksična, pa celata bremenost pomina vo toa-moraš da jadeš, kakvo bebence ke rodiš, majka mi toa. I taka 9 meseci, za da mi bideš zdrava, prejadov i toa što nikogaš ne bi jadela vo toa vreme.
Sekoj den spanak, mleko. Sé po red, dnevni obavezni dozi, jajce, meso, zelenčuk, ovošje…
Po pametot na mojata majkička, i jas taze majkička, koi ke napravat sé za svoeto dete, se popraviv 25 kg, ama bev sigurna i spokojna deka zdrava ke mi bideš, barem zaradi zdravata ishrana…

Vsušnost i ne bev tolku spokojna od drugi pričini. Vo toa vreme počnaa da se javuvaat mnogu deformacii kaj bebinjata, strav me kineše, golem strav…
Ednostavno, od nikakvi genetski opteretuvanja, mnogu bebinja se ragaa so golemi ili mali deformiteti.

Od druga strana pak, kako rastev, posakuvav i crven kilimm da mi postelat, tolku se gordeev so tebe najmilo!
Zaboraviv i na akademska kriza, moderna vo moe vreme beše, ispoloživ najmnogu ispiti.
Zaboraviv na nemanje apetit, no prv pat vidov i što e da sakaš da kasneš, a da ne smeeš, zašto poslednite meseci ne beše umno da se jadat mnogu raboti, pritisok, otoci…
I taka, so položenite ispiti, so dobrata uhranetost, so preubavoto i nesporedlivo čuvstvo deka te nosam, minaa mesecite.

Navečer, te zamisluvav, znaev deka baš ti mi doagaš…
A koga potporasna znaeše da me prašaš:
“
E kako be mamo znaeše deka sum jas? E ako ne bev jas, nekoj drug ako došol”?
Mudricata moja, nesporedliva, moja umnica!
Ti se raduvav kako nikogaš vo životot, kako na ništo drugo!

Si zamisluvav kako te guškam, ti gi zamisluvav račinjata i baš takvi ti bea, kako te češlam, kako zaedno sme sekade i sekogaš…Posakuvav da bideš lična kako srniče, umnička kako vidra što velime, temperamentna, otvorena i komunikativna kako tatko ti, ne kako mene…
I taka bi!

Božeee, i denes ovaa ubavina ja doživuvam tolku silno…

Vakov spokoj, vakva radost i sreka, im posakuvam na site trudnici!
Koga odev na fakultet, mislev site treba da mi se poklonuvaat, zašto te nosev Tebe, majkino!
Sakav cel svet da znae deka naskoro ke mi te rodam! Da znae svetot deka naskoro ke dojdeš!

Često razmisluvav za imeto…Mnogu mi beše važno, ni sama ne znam zošto…
Jana, Bojana, Borjana bea moderni…
No vo toa verme imaše eden kviz za antikata, učestvuvaše edno devojče Iva Babaja…Devojčeto beše čudo, imeto preubavo, neobično, edinstveno, najubavo mi se vide…
I taka bidna..

Mi te donesoa, mojata princeza, najposle…Ama oddaleku, nabrzina…Vidov najubavo bebe, moeto, a cela na tatko ti si, kako bi zgrešile, što li si mislev sinoka, pluknata tatko ti, od avion ke te prepoznam…
A i majka mi zirkala od šalterot koga ve nosele niz hodnik, naredeni kako sardini i vikaše, ja vidov, ja vidov, ja prepoznav, cela e na tatko i…

Blagoslovena sum, si rekov, go imam najubavoto bebe na svet, živo, zdravo, mojata Iva!
I si zamina sestrata…Ke čekam, nema da dišam ako treba…

Stanuvav, vežbav stanuvanje, stanuvanjeto trae bajagi kaj caricite, so jaže, no važno stanuvav…
I odednaš, baš koga se spremav da stanam naredniot den, edna sestra mi te frli vo skut, da, bukvalno mi te frli…I toa stanuvanjeto so jaže, se sluči za sekunda, sripav, ma kakvi bolki, sripav i te zemav vo race, najposle, majkino…
Najubavo nose, ustence kako najubavo iscrtana zagrada i mili očički…Nacrtani vegi kako moite…Račinja krofnički…Te razgleduvam, te zapoznavam…Ušte ti go pamtam mirisot…Te guškam, te miluvam, te otkrivam, a te znam…
Moeto bogatstvo, mojata sreka, mojot son, mojot život, moeto sé!

Se vikaš Iva, majkino! Dobre mi došla!
Da, da, plačeš kako operska pevica, grlato mi e deteto, no neka, neka e grlato, neka razviva pluka, neka ja slušaat site. Ama da ne ti treba nešto, što sakaš majkino, kako da znam sega?

Da mi bideš najsrekna, da mi bideš najradosna cel život, ti šepotev, ti šepotev.
Posle 10 dena si otidovme i započna najubavoto verme, najubavata razmena na ljubov, nezaboravni momenti na srekja, radost, a i griži.Po celi noki te držev za rače, nikako ne možev da spijam spokojno.
Se plašev da ne si bolnička, dali dišiš proveruvav po sto pati.
Oh, te pregrejuvavme, da ne izmrzne maksmčeto, kako veleše majka mi.Pa se nafrli, pa panično vikavme doktor…
A sterilno sé da bide, taka mi sečeše pametot, da ne mi te razbolime.
I seto toa, sepak beše vo nekoi normalni granici, fala mu na Boga.

Majkino, beše srekno bebence, podmireno, mirislivo, sakano, sakano…
Dojde i tatko ti, vojnik…Sekoj zbor go pametam, ke ti kupam bunda, kučence ke ti kupam, ti zboruvaše izbezumen od sreka…
Babite i dedovcite, vujko ti, čičko ti, cikaa od radost so tebe, Bože kakva radost!
I sega te gledam kako « plivaš » na trosedot megu vesnici, i cikaš od sreka, mnogu sakaše i niv da gi šuškaš…
Proode mnogu rano, ne te forsiravme, ama teško ti beše da laziš, pa brzo, brzo se digna.
Na prviot rodenden, veke stabilno si čekoreše i trčaše, na čudenje na site.
Prozbore isto mnogu rano, kako starica zboruvaše, da se čudiš.
Nauči da čitaš i pišuvaš ušte pred učilište i sega te gledam zanesena vo slikovnicite koi prvo gi nauči na pamet, koga eden den sfativ deka ti čitaš, majkino.
I sega te gledam kako sekoi 5 minuti vleguvaš vo sobota za da mi kažeš, « mama uče » « nema da smetam » i da mi se nasmeeš.

Rasteše srekna, do momentite na bolka koi dojdoa i ti go skršija srceto, no sepak se ispravi!
Beše devojče za primer, učenik i student za moja gordost!
Dete lider, site te sakaa, site.
Naviraat spomeni…Site ovie 13 godini, naviraat…Samo spomeni i imam.

Denes trebaše da go slavime tvojot 33 rodenden, a namesto cikanje od radost, jas imam cikanje od bolka. Mi trebaa 13 godini od tragedijata za da pišuvam vaka sredeno, zašto sekogaš pišuvav i prekinuvav, moite zborovi i tekstovi nalikuvaat na krikovi …

Jas ne znam kakva boja mi e « ludiloto » sega, ta možam vaka da pišuvam podolgo i posledovatelno, no mnogu mi e bitno da ti kažam deka vo ludiloto što te nema, pravam sé da si ovde, da te ima, ama mnogu boli, mnogu, majkino.
Sé se menuva, i moeto  »ludilo » se menuva, no samo bolkata e ista, nitu vrmeto i pomaga, nitu bilo što drugo.

Denes sigurno ke se raduvavme so tvoite dečinja što mnogu sakaše da gi imaš, ke slavevme site zaedno. Nitu tvojot son se ostvari, nitu mojot…
Da mi te vidam  celosno srekna, realizirana na site polinja, profesionalno i privatno.
Da mi te gledam i miluvam na svadba so 500 luge i nekolku muziki kako veleše, kako posakuvaše.
Da mi te vidam uspešna vo karierata što ja odbra, a ja počna uspešno.
Majka da mi te vidam, tvojata najgolema želba…
No nemam ništo od toa…
Ništo ne vide, ništo ne proživea, srce mi se kine…

Ti se raduvav samo 20 godini, samo tolku.
Se raduvam jas na drugite, se raduvam od srce, no trebaše prvo tebe da ti se raduvam, dolgo, dolgo.
Sega p
ravam sé da ne bideš zaboravena, najmilo i edinstveno moe, ne od mene, tuku od drugite, vo toa najdov smisla.
Seto ova ti go znaeš, kolku pati samo me teraše da ti raskažuvam, nanovo i nanovo…(tekstot e izvadok)

Denovive trebaše da bide veselo, mnogu radosno, posebno denes…No ne e…Namesto toa, imam molitva za tebe.
Gi napraviv kolačive, sila za pogolema kreacija se nema. Ona što znam e deka ke ti se dopadnat, mnogu ke ti se dopadnat.
I ne deka e lesno, cel den pišuvam i navodno se boram so tehnikata, a se boram vsušnost so bolkata i užasot što te nema.
Neka mi te slavat Angelite, najmilo moe, ovoj den za navek ke ostane najsreken od site denovi vo mojot život, denot koga te dobiv tebe <3
Blagodarna sum što te imav, blagodarna sum na radosta što mi ja dade!
Prodolžuvam iako e užasno, užasno teško, do denot koga ke te vidam i gušnam povtorno, vo nekoj poubav svet, vo nekoja posvetla dimenzija, majkino…

Neka ti e sreken rodendenot, najmilo moe!

Умрело дете за баничка

Сабота пред Прочка е ден кој се нарекува Умрело дете за баничка. Тоа е стара традиција во Струмица кога се месат, сукат и виткаат баници во спомен на приказната за детенцето кое умрело за баничка со сирне, како велиме во Струмица…
Приказната зборува за тоа дека некогаш на тој ден некое сиромашно детенце барало да јаде баница со сирење, но никој не им помогнал на неговите родители да му направат баница ниту пак некој му дал да јаде. Тажна приказна од минатото, но можеби не е само во минатото…
Зад оваа приказна стои крајот на сиропусната недела кога постот станува построг.  Млекото и млечните производи се јадат последно во оваа недела, а православната традиција налага не само да се изеде туку и да се поделат млечните производи со другите.
И за оние кои постат и за оние кои не постат, пораката од приказната е јасна.
Можеме ли да станеме подобри луѓе и конечно да се нарекуваме цивилизирани?
Тоа ќе го поверувам кога ќе нема гладни деца на Планетата!

Мојата најголема желба секогаш ќе биде да нема гладни и жедни деца!

Продолжи со читање “Умрело дете за баничка”

Кадаиф

Покрај  дроб сармата, традиционално, правиме и кадаиф. Прочка без кадаиф не бива, велат.

 

Ама велат кога се старее, почнуваме да живееме во минатото и зборуваме само за минатото…
Точно е, како натежнуваат годините, така новото време, тешко ни паѓа. највиталните се прилагодуваат некако, но сигурно ова не е наше време!
Ова е време на младите, како што во мојата младост, наше беше времето… Продолжи со читање “Кадаиф”

За садовите…

Нашите нови садови, здрави ли се?

 

Се надевам еден ден ќе имам време да пишувам за некои умни работи, а не за вакви информации.

Но ете, таков е моментот…

Би сакала да се пожалам на земјаните садови. Ги сакам, готвам и сервирам во нив.

Еден ден посакав да ги заменам најстарите и оштетените…
Со сет мерак купив во Македонија неколку.
Набргу на некои од нив се појавија чудни бои, како да се мокри, иако ги сушев во рерна, секогаш пред да ги оставам во плакарот.

На најомилената тава, се појави најмногу зеленкаста боја…

Еден ден ми притреба едно мало грне, кога што да видам! Целото во мувла!!! Од памет се извадив!

Маж ми го изми сто пати, и со оцет, а јас лута и распаметена, се прашував како е можно?

Ние немаме таква влага, иако сме на езеро…

Пред некој ден прочитав дека ако во глината имало мувла, таа ќе се шири и во садот…

Стварно не знам што да речам, но и ги спакував на жената од која ги купив, и имам нмера да и ги вратам!!!

Внимавајте, јас се подлажав по форма каква ми требаше, верувајќи дека сите се подеднакво квалитетни. Редовно купувам од таму, ми се видоа чудни некои бои, но баш такви форми ми требаа, а и жената ми ги посочи тие како најдобри…

Сега се покажа дека боите се мувла!

Не сликав од распаметеност! Како, како е можно такво нешто????

Вапцани јајца

Како ги одбележуваме деновите пред Велигден?

Денес и утре се најтажните денови во историјата на Христијанствто.
Велики Четврток и Велики Петок.

Продолжи со читање “Вапцани јајца”

Скара на езерото

После дождливата и ладна пролет, конечно во неделата, огреа милно сонце.
Не ни требаше многу да се мислиме за скара, одамна го чекавме моментот.
Дилемата беше на тераса или на езеро? Набрзина решивме, набрзина се подготвивме и трк на езерото…

Продолжи со читање “Скара на езерото”

Излет

Вчера, 25 мај, овде беше празник, Assention, по нашки Спасов ден, а оваа година се паднаа заедно, во ист ден.
И беше Ден на младоста! Празник кој буди многу сеќавања, преубави сеќавања!

Продолжи со читање “Излет”