Мoite 200 godini Segašnost

Sekoj od nas ima 200 godini Segašnost, veli edna misla…
Doaga od minatoto, odi ponatamu, spakuvana vo ubavi prikazni za nas, ponekogaš mnogu tažni…
Doaga i odi niz kodovite na site sakani…Moite kodovi se ubavi, no…

Dete sum na golema ljubov, koja ušte trae, toa e bazata i temelot na koj stoime…
Rodena sum vo Strumica, a koga imav 14 god, se preselivme vo Skopje…
Vo 1986 se vrativ vo Strumica, vo 2000 se vrativ vo Skopje…
Od 2010 živeam vo Švajcarija.
Kodovite na raseluvanje na moite pretci, dlaboko se vsadeni vo mene…

…Sé što sme i sé što pravime e prikazna, sé što deteto pravi otkako se rodi, koga ke porasne i ostari, sé e prikazna!
Site nie imame svoi prikazni, golemi, mali, glavni, sporedni…

Prikaznata e Nadež, Nadežta e prikazna…
Niz prikaznata ja stimulirame Nadežta i kaj decata i kaj vozrasnite…

Roditelot e dolžen da ja razviva nadežta niz ličen model i niz prikazni kaj svoite deca.
Prikaznite od minatoto, možebi se mnogu tažni, možebi nekoi pretci ne uspeale vo životot, no roditelot ima obvrska da gi prenese i da gi napravi što ponadežni…Kako? Lesno, dovolno e da kaže:
Blagodarenie na niv, na našite pretci, nie sega razgovarame, blagodarenie na niv, nie možeme da postoime! I toa e taa vremenska, nadežna prikazna bez kraj!

Kade sum jas vo ovaa vremenska prikazna i kakva vrska ima toa so blogot i gotvenjeto?
Što imam kodirano i što ke prenesam vo idninata?

2016-08-01_12-40-41_s

 

Mojot pradedo, od strana na tatko mi, imal najubava gostilnica vo ezerskoto gratče Dojran, vo toa vreme, dosta razvieno. Kukata bila na stolbovi vo ezeroto, a na ulicata od drugata strana, izleguvala gostilnicata. Velat deka pravel najubavi jadenja, gostilnicata bila čista kako solza, kako kitka, a i toj isto, pa zatoa go vikale, Čiček Andon…
Nemalo frižideri, hranata teško se održuvala, no nikoj, nikogaš nikoj ne dobil truenje, što bil čest slučaj so drugite gostilnici. Čiček Andon, čist i ureden, gostilnicata isto, mojot pradedo, bil mnogu human čovek, sekoja večer ja daval hranata na siromašnite…

1916 godina, Dojran e zapalen do temel, baba mi i dedo mi bile deca…
Došle vo Strumica, pradedo mi Čiček Andon, otvoril gostilnica i tamu, so najubavite jadena…
Drugiot pradedo, Gorge, koj se iznamačil barajki nov život vo Niš i Skopje, koj ja izgubil soprugata na tie patešestvija, prababa mi Magda, otvoril nožarska rabotilnica.
Životot prodolžil, gradejki go od nula, so ranite za navek vo kodovite…

E toa e kodirano vo mene…Gi pamtam jadenjata od baba mi Donka, crveni manžđi preubavi, prevkusni, ja pamtam nea so topkata maslo, so pupite veligdenski, piperkite, magdanos i luk, obavezni, so erebicite, so sušenite domati, so sokot od trendafili čij miris i boja večno se nosat vo sebe…
Jas gotvam baš kako baba, obožavam crven piper i mrsničko, što da pravam, kodovi…
Tatko mi i brat mi se odlični vo kujnata i koga sme site zaedno, baš e gusto, sekoj gotvi po svoe i ništo ne prifaka od drugite…Kodovi…

A sega malku za baba mi od majka mi stranata…Baba mi Zonka, od mala bila sekoj den vo slatkarnicata na nejzinite rodnini, Šekerđici…Gi naučila site tajni i pravela torti doma vo toa vreme, što ne bilo voobičaeno. Pravela torti i kolači za site komšii vo Varoš maala vo Strumica. I sitni kolači i razni slatka i marmaladi, bila poznata po toa…
Majka mi i den denes pravi najubavi tradicionalni kolači, iako ja pomina osumdesetata…
Vo pedesetite godini na minatiot vek, imalo eden kurs za kulinarstvo vo Strumica…
Moite zlatni babi nemale potreba da go posetuvaat, zatoa što zavržile Radnička škola vo koja se učele site domakinski raboti…Za pedantnosta, trudoljubivosta, ubavinata i sposobnosta na baba mi Zonka, drugata baba Donka, sekogaš zboruvaše, im bila idol na mnogu od niv…
Za kursot nemalo baš mnogu zainteresirani, no majka mi i nekolku drugi ženi, go završile toj kurs i od toa vreme ja imame relikvijata so čudesnite moi recepti.
Nikoj veke ne se sekava na kursot, nikoj ne se sekava i na moite babi so tek na vremeto…
Odamna  bilo koga baba mi Zonka, na site vo maalata im nosela limoni, blaga ponudica, cveke, med, zašto vo dvorot, ogromen i ubav imaše mnogu cveke, pamtam, a vo srceto imala mnogu ljubov za site…
Takva bila, edna od najubavite ženi na svoeto vreme, jas ne ja pamtam, za žal…
So baba mi Donka porasnav, najmirnata žena na Planetata, tivka, a vredna kako mravka…
Dedovcite gi pamtam mnogu ubavo, dedo mi Gligor koj ni ja razvi ljubovta za filmot i so brat mi ne noseše sekoja nedela na kino…
Dedo mi Lazar koj preubavo raskažuvaše na nekolku jazici, sekoj den mi noseše čokolatca obvitkani so zlatce…
Moite roditeli mi kodiraa ljubov kon lugeto, knigata, pravda, čest…
Učev od najdobrite, ja imav taa sreka, site vo mojata blizina, bea najdobrite <3

Seto toa e kodirano vo mene, zapišano…I seto toa treba da odi daleku, daleku…

Mojata edinica Iva, od mala ja obožavaše tradicijata…
Što se odnesuva do kujnata, zaedno pravevme sé, taka se raste, so malite račinja sakaše da pravi bombici, solenki, kokosovki… Uživavme, na srekata i nemaše kraj…

Ama krajot dojde, brutalno, pobrutalno ne može da bide…Dojde užasot za da ostane, eve veke 11 godina…11 godini sum vo šok, tolkav e toj užas koj ni go priredi eden piroman…Si presudi sam vo zatvorot…
Mojata Iva e so Angelite…Ova go pišuvav so denovi, nedeli…Pišuvam, plačam, zastanam, pa prodolžam po nekoe vreme i počnuvam odnovo sé…

…Bev veke potonata vo slatkoto ludilo, koga se sluči da gi čujam zborovite na edna komšika, psihijatar, bukvalno me drmna i me izdigna od potonatosta…Reče, morame da smislime nekoj Proekt, nejzinoto ime da ostane, spomenot za nea, večno da ostane…Tatko mi sekoj den naogaše sila da mi kaže nešto vo toj pravec, no ne dopiraše do mene, mi beše užasno teško da gi poglednam moite, skršeni dvojno, i za Iva i za mene…
Komšikata se odseli, no eden den, jas stanav i trgnav, ne znaev kade…Rabotite sami se redea ili jas gi prepoznavav znacite…Završiv specijalistički studii i go posvetiv specijalističkiot trud na Ivička…Temata e Nadež…

Potoa zaplivav vo kulinarstvoto…Objaviv eden starinski recept, na lugeto im se dopadna…
I taka započna, ogromna želba da napravam novi recepti i da gi narečam Ivini… Ivina torta, Ivini kolači…

Imam tri fb stranici posveteni na Iva, a sega i blogot i toa mnogu mi znači…Kulinarstvo, fotografii i psihologija…

…Prebogati kodovi, mi značat mnogu, no kodovite od mojata Segašnost, nema koj da gi prenese vo idninata…Nema da ima nikoj tamu napred, da prenese i da se seti…
No jas ja imam taa opsesija, da ostavam silni spomeni za Iva, mojata edinica, mjata ljubov, moeto sé…
Trčam niz životot, pagam i trčam, pagam i povtorno trčam…
Ne znam dali e toa za pobrgu da stasam kaj nea ili zatoa što begam od vistinata, ušte begam…
Preaktivna sum, ne znam kako, no go transformiram užasot i nepodnoslivata bolka vo site tie prekrasni jadenja…Porano go transformirav užasot vo mojata praksa, pomagajki im na decata i roditelite…
Koga denovite se najteški, posle gledam, najaktivna sum bila…

Trčam so krstot na grbot i sakam da dadam Nadež na site!

Sakam prikaznata za mojata Iva da živee!
Imaše samo 20 godini, oči kako srna, mnogu taga vo očičkite vo eden period, odličen student, ubavo vospitana, mnogu, mnogu intelegentna, lider megu drugarkite, prijatelka koja sekogaš pomaga sekomu, sekogaš deleše soveti i posakuvaše da ja raboti mojata rabota…
I odlično go praveše toa so drugarkite, učeše od mene dodeka sedeše kaj mene na rabota, čitaše mnogu moja literatura…
Nejzinite kulinarski kreacii gi obožavavme, nejziniot oriz beše najubav, palačinkite nepovtorlivi…
Obožavaše blagičko…

Nema da ima nikoj, tamu daleku napred da ja prenesuva prikaznata, osven mojot zlaten vnuk, da ni e živ i zdrav, gordost naša, tolku mlad, a veke profesor na svetski Univerziteti <3

No vie sekako odite vo Idninata, neka vi e so sreka i so nadež!

Znam deka vo mnogu tertatki i kompjuteri stoi Ivinoto ime i moeto, odime i nie so vas!
Elektronskite zapisi ke prenesat sé vo idninata i taka odime i Iva i jas, blagodarenie na mojot soprug…

Spijam malku, makotrpno, no so ogromna ljubov rabotam na dve celi.
Sakam da ostane spomenot za mojata Iva i spomenot za strumičkata kujna, a voopšto i za makedonskata kujna!

Želba m e da odat vo idninata!

Mojata prikazna e mnogu tažna, no jas sakam da ja znaete i da vi dade Nadež <3
Nadežta e cel, volja i pat! Stanuvam sekoe utro so želba i celi i sekogaš naogam pat…
Ako mene mi ja dale Nadežta, vi ja podaruvam i jas, za da bide prikazna bez kraj i dar koj podaruva ponatamu…<3

Tekstot kako i drugi tekstovi vo idnina, ke gi najdete vo Kategorijata Blog

Pinđur so modar patliđan

Ovoj pinžur po doma go narekuvame maliđano, iako vistinskiot recept ne sum go poglednala, nikogaš. Go pravam po moe, vo nekolku varijanti.
Ednostavno, brzo, a modriot patližan e mnogu zdrav, toa znaete…
Beše mnogu odamna koga tatko mi me nauči kako da kupuvam ubav patliđan…
Zavisi za što ti treba, ja biraš i formata i goleminata…
Продолжи со читање “Pinđur so modar patliđan”

Slatko od modri slivi

Ušte edno starinsko slatko, omilenoto na Iva, a i moe…
Denes slatkata gi pravime poveke za nas samite, kako desert ili vo kombinacija so lepče…
Ovde ne pavat takvi slatka, no koga ke probaat, se vooduševuvaat…

Gosti ima, no sé poretko, za žal…Dojde vreme na alienacija, pa i slatkata za gosti, odat vo zaborav… Продолжи со читање “Slatko od modri slivi”

Letna mandza

Piperki-čuški, domati-frenki, sekogaš, samo da gi imav našite, no se snaogam nekako.
Letna manđa velime za Ič mašot, domati i piperki so jajca ili bez jajca, no i na drugi koi sodržat poveke zelenčuk. Eve varijanta bez jajca, šmekot e od pečenite piperki…
Brzo, vkusno, lesno letno jadenje, koe go zamrznuvam i vo zimata ni e dobredojdeno, koga nema ubavi domati…Vsušnost ova se varijacii na tema piperki i domati, gi podeluvam  za preglednost, a i da si imam poveke recepti, hihi… Ami kako??!! Nekogaš vaka, drug pat taka, isto e, a različno, da ne e dosadno, našite stari bile mnogu mudri…

Продолжи со читање “Letna mandza”

Leten pindzur, pržen

Veke objaviv recept za leten pinđur, toj e pečen, so poveke domati…No i ovoj e so poveke domati, vo letoto, akcentot e na domatite kaj pinđurite…
Se pravi mnogu brzo i lesno, pogoden e za zamrznuvanje. Zamrznuvam vo plastični kančinja od kiselo mleko, nie imame mnogu topli podrumi i samo so zamrznuvanje može da čuvame zimnica, osven slatkata… Potrebno e da imate zreli domati i ubavi piperki, kavarđik, pržaljki kako velime. Продолжи со читање “Leten pindzur, pržen”

Sable so meshano ovoshje

Sable – pâte sablée – e edno od najubavite testa spored mojot vkus vo švajcarskata, odnosno francuskata kujna.
Toa e suv biskvit testo koe se roni kako pesok koga se dopira. Ne znam kako oficijalno e prevedeno, no za mene ke ostane sekogaš sable.
Продолжи со читање “Sable so meshano ovoshje”

Ich mash

Ne ste ja pogrešile stranicata, makedonski e i ovoj naslov, samo na dijalekt i toa strumičko-dojranski 🙂
Vo edno dalečno vreme, 1916 godina, imalo masovno naseluvanje vo Strumica od Dojrančani…
Razvien dosta vo toa vreme, ubaviot ezerski grad Dojran, bil zapalen do temel, ne ostanalo baš ništo 🙁
Site bile evakuirani, najgolem broj se naseleni vo Strumica, vo samiot grad, a i naokolu vo selata…
Moite baba i dedo bile deca, go napuštile Dojran so svoite semejstva togaš, se naselile vo Strumica…(za toa ke pišuvam vo Blog kategorijata, naskoro…) Продолжи со читање “Ich mash”

Pečen leten pinđur

Vo momentot na blogot, latinicata i kirilicata, borba vodat 🙂
Gi koristam i dvete, a toa mnogu mi preči, no ovoj period mora da bide taka, ke se stabilizirame naskoro, se nadevam…

Bi sakala da vi go dolovam mojot leten, pečen pinđur…
Imam nekolku varijanti, da počnam so ovaa…
Lesno se pravi, so dobra organizacija i brzo.
Dominiraat domatite, koi ni se neophodni vo leto, koga gubime mnogu tečnosti na toploto sonce… Продолжи со читање “Pečen leten pinđur”

Cenata na blogot


Dragi moi, sakam so vas da spodelam nekolku raboti vo vrska so blogot…


Maž mi go pravi so seta ljubov, iako toa ne mu e specijalnost, prv blog mu e, moraše da čita, pa da go pravi. Toj e stranec i našiot jazik go podrazbira, no e daleku od pravopis i gramatka…
Za ovoj blog, ne spieme, ne jademe, ne odmarame, so denovi…
Isprobuvame razni varijanti dodeka da go najdeme vistinskoto…
Koga maž mi raboti sam, nastanuvaat mnogu greški, a grešam i jas, sekako, daleku od doma…
Seušte tragame po vistinskite bukvi, fontovi, dizajni, organizacii…
Ve molime za razbiranje za site greški, blagodarna sum na vašite korekcii ♥

Слатко од лубеница

Еве стаса и слаткото од лубеница, кое е навистина преубаво…
Замислете ги креденците полни со тегли од најразлични слатка и како што сите знаеме, изнаредени што повисоко, за да не ги дофатат децата…
Слаткото било пред сé за гости, а и денес слушаме анегдоти во секое семејство, згоди и незгоди со изеденото слатко, кое требало да пречека и отсрами пред многу народ.
Потоа дојде некое ново време, во 80 и 90 купувавме од зелениот солунски пазар…
Беше чудно некое време, кога стана модерно да се вели, јас не сум по кујната, за среќа брзо помина…
Мене не ме фати таква мода никогаш, но слатката навистина почнав да ги правам многу покасно.
Мојата мајкичка правеше, ни даваше…
Сé во свое време, почнав да ги правам едно по едно…
Слатката ги сликам многу, ме фасцинираат, играта на светлина ме воодушевува, не сакам да бидам досадна, но мислам на блогот е одлично организирано ако не сакаш да ги гледаш сите фотки, не мораш 🙂

Има повеќе рецепти, а за старинскиот начин важно било да се стави малку оцет при првото варење. Според еден друг рецепт лубеницата се ставала во варова вода. Кој и да е рецепт, со една или многу води, слаткото е навистина и за пред гости, оти денес си правиме повеќе за себе…

Продолжи со читање “Слатко од лубеница”